Osnovna škola Mate Lovraka Županja

Piše: Nina Žuljić 6.a

Učenici šestih i osmih razreda naše škole nastavili su projekt putovanja raznim prijevoznim sredstvima. Neki se učenici nisu nikada vozili vlakom pa je razrednica Radojka Matić obećala da ćemo se voziti vlakom makar do Gradišta. Pokazalo se da je za sve ovakva vožnja bila pravo uzbuđenje. Kao pravi lovrakovci putovali smo vlakom u pratnji svojih učitelja. Uz razrednicu bili su tu učitelji  Marijan Janjić, Mladen Oršolić, Iva Majačić, Zrinka Ivančičević i Lucija Čerkez.

Na županjskom kolodvoru prometnik za vlakove govorio nam je o povijesti željeznice u Županji i da je pruga bila sve do oraške stanice. Nekada se mnogo više putovalo vlakom, a kada smo došli na vinkovački kolodvor, vlakova i putnika je bilo vrlo malo. Nekada je to bilo jedno od najvećih željezničkih čvorišta.

Odabrali smo Vinkovce kako bismo povezali lektiru ''Slavonska šuma'' i Josipa Kozarca. Tom smo prigodom posjetili kuću Kozarčevih, točnije Ivana Kozarca u naselju Krnjaš uz sam Bosut.

Bilo je to vrijeme ''Vinkovačkih jeseni'' pa je  u gradu bilo sve u znaku nošnji, uređenih ulica i trgova te dvorišta i izloga. U svemirskoj kupoli promatrali smo svemir u digitalnoj projekciji. Bilo je čarobno i nešto što nismo mogli ni zamisliti kako može biti zadivljujuće.
Privukao nas je i lunapark. Neke smo morali odvući od vožnje i druge zabave, a kako su nas mamili mirisi jela, navratili smo na pizzu, lepinjice i druge delicije.
Penjali smo se na pozornicu na glavnom trgu gdje se održala glavna svečanost ''Vinkovačkih jeseni''. Dok su šestaši bili u Kozarčevoj kući, osmaši su gledali smotru folklornih skupina. Među izvođačima je bio ''Kristal –Sladorana'' i uz naše bivše učenike, nastupala je Nika Tomić iz 8.a koji nije krio oduševljenje njezinim pjevanjem i nastupom.

U Kozarčevoj kući mnogo smo čuli o životu u zadrugama, o uređenju i stanovanju, vidjeli smo namještaj toga doba i mnogo dokumenata i fotografija. Na samom izlazu, pored Bosuta je spomenik Ivanu i Mariji Kozarac. Uz Bosut je i spomenik Josipu Kozarcu.

Kući smo se vraćali u večernjim satima. Nismo očekivali da u Vinkovcima možemo toliko toga vidjeti u tako malo vremena.  Čekao nas je vlak i povratak u Županju. Šalili smo se i zadirkivali, promatrali iz vlaka mjesta kroz koja smo prolazili. Kako smo se približavali Županji, bili smo tužni jer smo svi željeli da ovo putovanje još traje.

FOTO:http://os-mlovraka-zu.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=202