preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mate Lovraka Županja

Login
Školski list Lobi

JELOVNIK, CJENIK I UPLATNICA

KUHINJA

PRIMANJE RODITELJA

Priloženi dokumenti:
PRIMANJE RODITELJA 2019.-2020..pdf

 

 

 

Priloženi dokumenti:
RASPORED ZVONJENJA I VOZNJE.pdf

Popis udžbenika

Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2016. godinu

PISMENE PROVJERE

 
 
Brojač posjeta
Ispis statistike od 6. 5. 2020.

Ukupno: 35981
Ovaj mjesec: 534
Ovaj tjedan: 455
Danas: 3
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Dan učitelja
Autor: Ljubica Korov, 11. 12. 2019.

Dan neovisnosti i Svjetski dan učitelja obilježili su djelatnici naše škole s našim umirovljenicima, jednodnevnim izletom u Etno selo Karanac, osmog listopada. Posjetili smo i Muzej vučedolske kulture i trgovački centar Portanova u Osijeku. Izlet su organizirali sindikalni povjerenik Marijan Janjić i ravnatelj škole Marijan Oršolić.

Prvo odredište -  Muzej vučedolske kulture – čuvar hrvatske nacionalne baštine.

fotogalerija


 Popločanim serpentinama smo se popeli do ulaza u muzej, gdje nas je dočekala ljubazna ravnateljica Mirela Hutinec. Ušli smo u prostrani interijer s vrhunskim ambijentom i multimedijalnim doživljajem. Vratili se u prastaro vrijeme slušajući o vučedolskoj kulturi, kulturi bakarnog doba, koja je dobila ime po arheološkom nalazištu Vučedol (dunavska Troja) nedaleko od Vukovara. Trajala je od 2500. do 1850. godine prije Krista, matičnim prostorom: Srijem, istočna i posavska Slavonija te kasnije se proširila i na druge europske zemlje.

 

Prezentacijom  rekonstruirane vučedolske kulture smo ponovili naučeno i nešto novo saznali o razvoju civilizacije i kulture, standardima i običajima života prvih naseljavanja na našem području.

Naselja su smještali na visokim prapornim terasama uz rijeke ili obroncima brda. Koristili su špilje, gradili sojenice, nadzemne četvertaste kuće s pleterom premazanim glinom s ognjištem na sredini kuće, žrtvenicima, jamama za spremanje hrane, a uz zidove su smješteni kreveti od šiblja.

Živjeli su u zajednicama, brinuli se za bolesne, pokapali mrtve. Bavili se lovom, ribolovom, skupljanjem plodova, stočarstvom. Oružja i oruđa izrađivali su od kamena i kostiju. S kamenim oruđem i oružjem pojavljuju se i metalna oruđa, poput sjekira, koplja i šila. Lijevanjem bakra u dvodijelne glinene kalupe u koje se ne može lijevati veše puta, ali izradom više kalupa postizala se efikasnija serijska proizvodnja. Lijevanje bakra je veoma kontaminiran proces, pa su ljevaonice gradili izvan naselja. Topljenjem bakra oslobađaju se otrovni plinovi koji su se taložili u tijelu ljevača pa su svi oni vremenom postajali hromi.

Izrađivali su raznovrsne,  bogato oslikane keramičke proizvode specifičnih oblika, (trbušasti vrčevi s drškom, cilindrične i jajolike posude za pripremanje hrane).

Simbol vučedolske kulture i grada Vukovara je arheološki biser - Vučedolska golubica ili jarebica, kultna posuda služila je kao kadionica za prakticirane obrede posvećene bogu vatre i ljevarstva. Ta tronoga Vučedolska golubica vjerojatno je predstavljala hromog ljevača s tronožcem  za sjedenje. Ona, ustvari, i nije bila golubica nego jarebica. Jarebice su ptice stanarice, gnijezde se skrivene u manjim grmovim, gustišima znači izvan naselja. U slučaju opasnosti glumile bi da su ozlijeđene, hramale s ciljem odvlačenja grabežljivca od svojih mladunaca. Kada prođe opasnost po mladunce snažnim zamahom krila vinula bi se visoko i tako spasila ptiće a i sebe.

Razvili su slikovno pismo, posmatrali nebo, bilježili promjene, izradili kalendar na keramičkim posudama. Godišnje promjene bilježili su prema sunčevoj svjetlosti, izlasku i zalasku Sunca.

Svoj visoki standard ostvarivali su gospodarstvom vezanim za stočarstvo, ribolov a kasnije za rudarstvo i metalurgiju bakra.

Naši preci su bili veoma kreativni i tu kreativnost su znali i realizirati.

Iz muzeja  Vučedolska Golubica krenuli smo u etno selo Karanac, obiteljski restoran Baranjska kuća. U dvorištu restorana je gostionica Pod kruškom, gdje smo posluženi pićem domaće radinosti. Tu su i stari ambari u kojima su smješteni pomalo zaboravljeni stari zanati. U restoranu su nas poslužili ukusnim jelom spravljenim na otvorenoj vatri i krušnoj peći.

Nakon obilnog , za nepce ukusnog ručka išli smo u trgovački centar Portanova u Osijeku, kupili darove za najmilije i autobusom krenuli ka Županji.

U ugodnoj atmosferi razgovarali smo o našim bivšim i sadašnjim učenicima, o njihovim vrlinama, uspjesima, osvrnuli se na ono što je dobro urađeno, što nam treba da bi i dalje dobro radili svoj posao, jer učitelji sade sjemenke koje cjeloživotno rastu.

Učitelja krase tri ljubavi: Ljubav prema učenju, ljubav prema učenicima i poveznica tih dviju ljubavi.

                                                               Ljubica Korov, dipl. knjižničarka





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju