2016-12-23 08:39:36

Putem Božića

Piše: Nina Matanović 7b
Učiteljica: Radojka Matić

       Dolazi Božić. Blagdani i dani odmora. Iščekivanje snijega koji još nije pao, snjegovića koji još nije napravljen. Jedino nas svako jutro dočeka mutna magla i kristalići koji su okitili naše kape i šalove. Vrijeme se nekako oteglo, mislim ono na satu, kao da kazaljke idu sporije nego prije. Otežavaju nam dane u školi dok mi, umorno izvaljeni na stolici, sjedimo i maštamo o našoj božićnoj bajki. Bijeloj bajki s našim željenim darovima i naravno, bez školskih briga! Bez ispita, odgovaranja i planova od kojih će naš mozak ispariti. Od svakodnevnih ispita zaboravimo donijeti materijale za izradu ukrasa, ne možemo uživati u čarobno uređenim školskim hodnicima i učionicama, u lijepom programu koji pripremamo za božićnu priredbu.

Treba biti strpljiv, svaki dan uz jednu adventsku čokoladicu brže će proći. Osim ako niste sve čokoladice odjednom pojeli, kao moje prijateljice. Najmučnije pitanje koje nam se ama baš svake godine postavi je:“ Što vam, djeco, znači došašće i što je to Božić? Naravno, nemojte reći samo darovi!“ I onda crtamo adventski vijenac u bilježnicu. Moj je uvijek bio ljubičasti s tamnozelenim grančicama. Nadam se da ove godine bar nećemo morati crtati! Bolji dio je izrađivanje božićnih ukrasa jer tada se cijeli sat ( nekada i dva) možemo opustiti uz pjesme i možemo glasno pričati. Do učiteljevog upozorenja! Uvijek ima i onih koji se toga ne drže pa se onda više čuje učiteljev glas, nego svi naši zajedno. Nakon škole dolazi učenje, pisanje šalabahtera i većim dijelom snalaženje.
 Večer je lijepa, prohladna, uz kapice na glavi i šalove, odiše Božićem toliko da tiho Buci pjevušim božićne melodije. Dok Buco i ja šetamo, u glavi su mi sve one božićne reklame. Od mobitela, Konzuma, Lidla, igračaka… Reklame su mi najljepše tijekom Božića, pogotovo one s kolačima! Ipak, bakini  i mamini kolači su, kao i uvijek, najbolji. Tradicijski su uvijek suhi kolači koji se pripremaju pred sam Božić. Pracne, čupavci,vanilin kiflice… Sve to zamiriše na pladnju, a onda kada se prejedemo, kažemo kako nećemo jesti mjesec dana. Kako to uvijek biva, jedemo i dalje. Advent je ipak nešto posebno u mojoj obitelji.Taj mali plamen s adventskog vijenca donosi toplinu i to onu najveću. Okuplja obitelj i gladnog psa Bucu. I tako je sve tu, od priprema i čišćenja, kićenja bora i umatanja darova, okupljanje oko blagdanskog stola i razgovora obitelji o danima koji su prošli i onima koji dolaze. Ne zaboravimo još samo naša tri tjedna odmora! Za nas uvijek premalo, koliko god voljeli školu. Slovo Š za većinu više neće postojati. Neki će odmor provesti umotani u dekicu i pred ekranom, neki s prijateljima i rodbinom. Mislim da će biti najviše ovih prvih. Novi mobiteli dolaze i roditelji će morati imati razumijevanja i novca za nove kamere i selfije. Ja ću imati instrukcije kod kuće. Moje dvije najbolje prijateljice dolazit će k meni kako bi skužile nove matematičke formule i nepravilne glagole. Eh, puno je to posla!
 Osim obilja jela i kolača, Božić ima i veliko duhovno značenje. Sto puta smo čuli kako je najljepše darivati i mislim kako je to istina. Na taj način i mi dobijemo dar, neprocjenjivi!
 Kao da smo omotali svoje srce baršunastom dekicom.

Vaša Nina


Osnovna škola Mate Lovraka Županja