Osnovna škola Mate Lovraka Županja

Cjelokupna raskoš, bogatstvo i ljepota izvornih slavonskih običaja, nošnji, kulturne baštine, folklora, narodnog stvaralaštva i bogatstva Šokadije i sve ostalo čime se Županjci već stoljećima ponosno diče utkano je u kulturno-zabavnu i turističku manifestaciju “Šokačko sijelo”, čija je tradicija zakoračila već u peto desetljeće.

Šokačko sijelo je manifestacija utemeljena na bogatoj i raskošnoj kulturi i tradiciji Slavonije i ljudi tog kraja Hrvatske. Od osnutka pa do danas, kroz priredbe i nastupe, predstave i slavlja, smotre i festivale prošlo je mnoštvo suradnika – amatera, raznih udruga, prosvjetnih djelatnika, poduzetnika, gospodarstvenika i tako već više od 40 godina.

Kako je utemeljeno, počelo i naposljetku naraslo u ovu vrsnu tradiciju?

U veljači 1967. godine, prof. Ivan Baotić i Josip Šimunović bili su kao predstavnici Županje na “Prvom pokladnom Šokačkom sijelu” u Zagrebu što ga je tada organiziralo Kulturno-umjetničko društvo “Šokadija”. Bilo je sve u najboljem redu, “u ruhu i duhu” slavonsko-šokačkom: tambura i folklora, pjesme, poskočice, svatovac, bećarac, slavonska jela. Promatrajući priredbu ova su se dva županjca upitali “Pa zar smo mi morali iz Županje, srca Šokadije, doći u Zagreb da bi doživjeli Šokadiju?”

Odlučili su nešto poduzeti. Grupa entuzijasta krenula je tako 1968. godine u ostvarenje velikog projekta “Šokačko sijelo u Županji”, I tako se, eto, rodilo “Sijelo”. Svake godine programi su se nadopunjavali novim sadržajima. Tako već druge godine nastanka manifestacije “Šokačko sijelo” započinje izbor najljepše šokice, potom i šokca u tradicijskoj odjeći. Za izbor originalnih nošnji u prvim godinama Sijela prijavljuje se uglavnom osobe koje dolaze i kao sudionici folklornog djela programa. S obzirom da je i ovaj dio programa pobudio veliki interes, na trećem po redu Sijelu organizira se zasebna večer pod nazivom Frolina večer. Ovu večer, za koju se uvijek tražila karta više, dugi niz godina organizirao je i osmišljavao prof. Ivan Herman, poznati humorista, akademski slikar. U njegovoj zabavi sudjelovali su mnogobrojni eminentni glazbeni i umjetnici, primjerice: Vera Svoboda, Krunoslav Kićo Slabinac, Pero i Blaženka Nikolin, Višnja Korbar i drugi.

 

U sedamdesetim godinama 20. st. sadržaji Sijela upotpunjuje se i s različitim etnografskim, likovnim pa i gospodarskim izložbama. Zaslugu treba odati i svim drugim programima koji su promovirali pisanu šokačku riječ od najmlađih generacija okupljenih u “Malom literalnom šokačkom sijelu” do promocija knjiga i održavanja različitih susreta pisaca te zanimljivih dramskih programa. Prigodom održavanja navedene smotre tiskan je plakat s programom koji donosi točan popis sudionika u Prvom programu, vrijeme održavanja i ostale informacije o Sijelo.

Od 1968. godine pa sve do 1990. godine programi Šokačkog sijela kreirali su se, dogovarali i realizirali u okviru djelatnosti Narodnog sveučilišta u Županji. Najveći dio posla oko organiziranja Šokačkog sijela dugi niz godina vodio je tadašnji direktor Narodnog sveučilišta, Branko Sinčić, Odlukom Skupštine općine na temelju Zakona o poduzećima 31. prosinca 1990. godine ukida se daljnje djelovanje Radne organizacije Narodnog sveučilišta, a formira se Javno poduzeće “Antun Gustav Matoš”. Dakle, Narodno sveučilište dijeli se na nekoliko zasebnih ustanova a imenovanje Organizacijskog odbora a potom i Izvršnog odbora preuzima Skupština općine Županje, danas Gradsko poglavarstvo Županje.

1. listopada 1990. godine Inicijativni odbor za osnivanje Zajednice organizacije u kulturi općine (ZOK) Županja, saziva Osnivačku skupštinu pod predsjedavanjem Stanislava Oršolića ta dostavlja Poziv za skupštinu s ciljevima i zadacima Sekreterijatu društvenih djeletnosti SO Županja i Fondu za kulturu Općine Županja, te Javnom poduzeću “A. G. Matoš”, o formiranju ove Organizacije. U okviru nje planiraju se provesti i organizirati poslovi u svezi sa Šokačkim sijelom.

U prijelaznom razdoblju, tj. formiranju nove demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj te u godini Izbora 1991. godine, Šokačko sijelo praktički ostaje bez matične ustanove, ali se u okrilju Proračunskih sredstava Grada planiraju određeni iznosi za ovu manifestaciju.

Očuvanje običaja

Običaj prerušavanja (maskiranja), u okolici Županje naziva se: fašingari, bušari, kurjače. Običaj je uklopljen u Pokladnu povorku, jednu je od najveselijih i najposjećenijih priredbi u okviru programa Šokačkog sijela.

 

Korijeni maskiranja vjerojatno vuku podrijetlo iz vremena vladavine Turskog Carstva na ovim područjima. To su dva pokladna običaja u kojemu su žene nositelji radnje i jedan u kojemu uglavnom sudjeluju muškarci. Uz pjesmu i šetano kolo obilaze selo ulazeći u dvorišta gdje ih domaćini časte kolačima ili nekim drugim specijalitetima.

Uz to razdoblje vezan je i običaj poznat pod nazivom jahači koji obuhvaća skupinu muškaraca koji jašu na konjima. Oni u skupinama vrše ophod selom i, što je zanimljivo, jašući ulaze u dvorišta gdje također budu počašćeni od domaćina. U pravilu su odjeveni u tradicijsku zimsku odjeću s nekim manjim detaljima maskiranja, a nekolicina ih se zna odjenuti u improviziranu tursku tradicijsku odjeću pa ih nazivaju turci.

Ovi običaji gotovo uvijek su bili dio Povorke u Županji ali su se izvodili i na sceni. Pokladna povorka broji više od tridesetak skupina s više od tisuću maskiranih osoba koje burnim pljeskom prati nekoliko tisuća gledate. Od sudionika ove povorke u kojima su se najčešće prezentirali navedeni običaji iz Županje i okolice treba navesti da je Organizacijski odbor pozivajući skupine uvijek nastojao usmenim ili pismenim putem uputiti ili obavijestiti da u Pokladnoj povorci prezentiraju pokladne ili karnevalske običaje svoga kraja. Pečenje rakije, slavonska svinjokolja i konjarske vatre samo su neki od običaja koji se njeguje od davnina, a povezuje ih pravo prijateljsko druženje

Šokačko sijelo danas?

Od prvog Šokačkog sijela pa sve do danas trebalo je mnogo snage, volje, rada i entuzijazma da se prevladaju sve teškoće u očuvanju neprocjenjive vrijednosti ove manifestacije.

 

Danas Šokačko sijelo svojim priredbama čuva korijene narodne baštine. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaši i njihova pratnja – uvijek su velika atrakcija za sve dobrodošle goste. Manifestacija je potaknula obnavljanje zaboravljenih običaja iz ovoga kraja, svojim priredbama vrednuje kulturno-umjetničku baštinu te potiče sve vidove folklornog narodnog stvaralaštva.